Proroku Danijelu je rečeno: "Zapečati ovu knjigu!" Kako se može proroštvo zapečatiti? Odnosno sakriti za razumjevanje?

Kada bi se bijelom tintom pisalo po bijelom papiru, tko bi razumio što piše? Može li se vrijeme sakriti i kako, da čitatelj proročanstva čita i ne razumije?

Prvi je korak kriptiranja sakrivanje kroz simbole (zvijeri, rogovi, mora i vode, proročki dani...).

Drugi je korak sakrivanje kroz djelomično ispunjenje u drugom vremenu. Ako se u umu čitatelja stvori osjećaj da je shvatio o čemu tekst govori i on opisuje djelomično točno neki događaj iz prošlosti, više neće istraživati dalje.

Jedan je primjer Matej 24. poglavlje. Isus priča o razorenju Jeruzalema. Tu se može raditi o dva Jeruzalema: fizičkom gradu, ali i o Božjem narodu kao o duhovnom Jeruzalemu. Tu se može raditi o razorenju fizičkog Jeruzalema, koje se dogodilo 70. godine, ali i o napadu na duhovni Jeruzalem (Kristovu zaručnicu) posljednjeg vremena. Jer Isus u Mateju 24. govori o "nevolji kakve nije bilo od postanka svijeta i neće je više biti".

Ali, kako je ovdje vrijeme sakriveno u drugom vremenu? Kada loš istraživač pisma shvati da je Jeruzalem bio razoren 70. godine, zadovoljit će se tim razumjevanjem ovog proroštva i cijeli će taj tekst primjeniti na to vrijeme. Ovakav istraživač nikako ne može biti "umnik posljednjeg vremena".

Čak je i proroku Danijelu, kojeg se citira u Mateju 24. bilo rečeno da su neke stvari zapečaćene za njega i određene samo za umnike posljednjeg vremena.

Ovaj je "vremenski pečat" u Mateju 24 jasan gotovo svima koji nisu tradicionalni vjernici. I većina razumije da se događaj ispunjava dvostruko.

Ima jedan malo teži primjer... Radi se o Danijelu 8. Mnogi će pasti u zamku da ovo poglavlje vide kao ispunjenje u Antiohu Epifanu, koji je razorio izraelski hram i prinosio čak svinjske žrtve na oltar oko 3 godine. I odmah će mnogi pomisliti da je to ispunjenje priče o 2300 večeri i jutara. Jasno, tako je ovo proročanstvo i zapečaćeno u vremenu. Ozbiljan istraživač će shvatiti da su mnoge riječi i simboli uzeti iz 7. poglavlja, koje je u biti sadržaj, a detalji će biti izneseni u slijedećim poglavljima, ali kriptirano i zapečaćeno.

Tako kada se spominje "mali rog" u 8. poglavlju, spominje se da on dolazi nakon 4 roga, koja su se raspala prema 4 vjetra. I nakon toga slijedi tekst: "Iz jednog od njih..." Ljudska će te logika odmah voditi prema 4 roga, a um će zanemariti da to može biti i 4 vjetra. Jer u 7. poglavlju, koje je proročki sadržaj povjesti svijeta i svijetskih kraljevstava, sve do Kristovog drugog dolaska, se spominju 4 vjetra koji su stvarali kraljevstva kada su puhali na veliko more (a Otkrivenje jasno otkriva da su mora narodi).

Tako taj "mali rog" jeste Antioh Epifan, ali samo kao djelomično ispunjenje, ostavljeno da se sakrije istina o "malom rogu" opisana u 7. poglavlju. I u ovom vremenskom pečatu, Bog otkriva istine "za daleke dane" i za "vrijeme svršetka". Za one "umnike koji će razumjeti".

Ali, ove su stvari nekima jasne već stotinama godina. Zašto ja pišem o njima, kada je to mnogima jasno? Možda zato da "umnici posljednjeg vremena" shvate princip pečaćenja u vremenu, i da na taj način im se otvore oči za razumjevanje proročkih truba, ali i principa "dan za godinu."

Tako su i trube Otkrivenja sakrivene u vremenu, jer su se djelomično ispunile u Srednjem vijeku. I mnogi od sadašnjeg Božjeg naroda, ili duhovnog Izraela, jesu zadovoljni samo sa prvim tumačenjem. Mnogi nisu svjesni da je to samo "vremenski pečat" koji ima i drugo, doslovnije ispunjenje, koje najavljuje vrijeme prije Isusovog drugog dolaska.

Slijedeće zapečaćenje u vremenu je u proročkom principu: "dan za godinu" iz knjige proroka Ezekiela. I kada su to kršćani shvatili i primjenili na povijest, prestali su razmišljati o tome da to Bog može ispuniti i po principu "dan za dan". I na taj je način njihov um prevaren, jer nisu spadali u "umnike vremena svršetka". Tako 1260 dana koji se u proroštvu spominje na više mjesta, ispunjeno je u djelomičnom ispunjenju u povjesti, jer je upravo toliko trajala prevlast "malog roga" iz Danijelove knjige, koji je učinio veliku promjenu u Božjem zakonu (a i tu se radi o vremenu). To je "grozota pustoši" unutar Božjeg zakona. Ali, kako se ona dva puta u povijesti treba dogoditi, onda imamo i dva ispunjenja. Prvo je opisuje po principu "dan za godinu" a drugo po principu "dan za dan". Mnogi ne znaju da je 538. godine uspostavljen sveopći nedjeljni zakon, koji je trajao 1260 godina.

Tako u Otkrivenju 11 se spominje priča o 2 Svjedoka, koju ću vam ispričati jednom drugom prilikom. Ako se trube promatraju kao prvo zapečaćenje (u vremenu) ona se odnosi na Srednji vijek. Ali, vremenski pečat ima i glavno ispunjenje u vremenu prije Isusovog dolaska. Tada ta 2 Svjedoka postaju "umnici vremena svršetka", gdje se i 1260 dana ispunjava doslovno, kada se "grozota pustoši" unutar Božjeg zakona ispunjava još jednom.